nedjelja, 9. rujna 2012.

Mangart - Via della Vita

Via della Vita (staza života) ili kako su je neki nazvali Via della Morte (staza smrti) u vodičima opisivana kao jedna od najtežih ferrata u Julijskim Alpama, staza na koju se odluče samo najodvažniji planinari. Savršena prognoza za vikend 08.09. i 09.09.2012. bila je povod da se i mi napokon odlučimo za tu "stazu smrti".

 Evo malo i povijesnih podataka. Via della Vita je nastala dvadesetih godina dvadesetog stoljeća od talijanskih vojnih jedinica (Alpini) zaduženih za nadzor granice. U istom tom razdoblju nastala je i ferrata Via Kugy na Strugovu i  grebenska staza između Visoke Ponze i Mangarta. Od samog početka nazvana je put smrti, dok ju nisu četrdesetih godina prošlog stoljeća Alpini preuredili i osigurali. Od tada nosi ime Via della Vita. Alpinistima obično služi za silazak nakon ispenjanih smjerova u sjevernoj stijeni Vevnice i Malog Mangarta.

Mi smo se odlučili za spavanje u domu Zacchi, ujutro uspon po Via della Vita do sedla Sagherza, grebenskom stazom do Mangarta i sa Mangartskog sedla povratak u auto na Mangartskim jezerima.

Pogled na sjeverne stijene Vevnice i Malog Mangarta, Via della Vita nalazi se između njih, najniži dio grebena






"mammutovci" spremni za "stazu smrti", a nisu ni oporuke napisali


lijepo uređen dom Zacchi u kojemu smo prespavali, više sliči na hotel nego planinarski dom, kako izgledom tako i cijenama


Mangart sa sjeverne strane u sutonu


rano ujutro na putu prema Via della Vita




pred sam ulazak u ferratu treba savladati ostatke ledenjaka i morene


pogled unazad na prijeđeni sipar i Mangartska jezera u dolini

ulazak u ferratu Via della Vita i pored obnovljenih osiguranja nije baš lako, iako smo krenuli rano na ulazu se je već stvorila gužva

ulazni kamin je dosta nezgodan i potrebno je ispenjati nekoliko metara ili se uz pomoću sajle izvući iz njega


od samog ulaza osjeća se posebnost ove ferrate


nakon malo škakljivih dijelova na ulazu, prelazi se na ugodne police po kojima se krivuda sve do okomite stijene gdje se nalazi ključna točka cijele ferrate






staza vodi prema okomitoj stijeni  ravno ispred nas, a iznad se nalazi bivak i sedlo Sagherza


police postaju sve uže i strmije


veličanstveni ambijent


na ulazu u detalj sa kojim se u vodičima zastrašuje planinare






jakoooo uske police, prilično adrenalina i zagarantirani doživljaj


ferrata pokazuje sve svoje čari


pogled na ulazak u ferratu


a za kraj viseće škale


još jedan pogled na Mangartska jezera




u daljini Mali Mangart i bivak na sedlu Sagherza


konačno predah u bivku Tarvisio na 2160 metara, dan je prekrasan a vidici neopisivi


skupna na sedlu sa Jalovcem u pozadini


najradije bi bili ostali prespavati u bivku, ali treba se još danas vratiti doma. Slijedi više, manje neoznačeno priječenje grebena do Mangarta.


greben iz snova sa Kotovom Špicom u pozadini


Jalovec 2643 metara


na neoznačenom dijelu staze prema Malom Mangartu


granični stup koji nakon godina razdvajanja napokon spaja ljude


opijeni ljepotom u carstvu kamena, grebena i vrhova






mravinjak na Jalovcu


negdje na grebenu između Malog Mangarta i Mangarta


Mangart nas čeka u daljini


ali najprije se treba spustiti na Hudu Škrbinu


pogled na greben Ponci






staza sa Hude Škrbine nastavlja po strmim travama, koje nisu toliko opasne kako pišu u vodičima




duboko ispod nas Koritnica


još jedanput Jalovec


sa lijeve strane Špik, Škrlatica, Dolkova špica, Prisojnik i u sredini greben Mojstrovki


sve Ponce na broju


pogled na prijeđeni greben u prvom planu i dio Julijskih Alpa


na malom sedlu ispod Mangarta, gdje se spaja greben sa Malog Mangarta, smo se odvojili, ja sam produžio na vrh i preko Slovenske ferrate se spustio na Mangartsko sedlo a ostatak ekipe je produžio direktno na Mangartsko sedlo.
Na vrhu je gužva kao po običaju, ali ništa mi ne može ovaj dan pokvariti ...




Mangartsko sedlo, ovo dvoje se dole već debelo izležavaju


Zapadne Julijske Alpe, Viška skupina .... meni možda i najljepši dio Alpa


strmoglavo spuštanje po Slovenskoj ferrati


još jedna skupna slika sa Mangartom u pozadini


Mangart 2677 metara visoki gorostas Julijskih Alpa


i još za kraj slijedi dugotrajni silazak sa Mangartskog sedla preko Forcelle della Lavina u Valle della Lavina do Mangartskih jezera


Ovo je rezultat dvanaest-satnog hoda i prijeđenih cca. 19 kilometara.
Izlet je prekrasan, prolazi kroz još uvijek divlje dijelove Julijskih Alpa u kojima planinari nisu prečesti gosti. Ambijent je neopisivo lijep i sigurno ću se vratiti.



3 komentara:

  1. Svaka čast na turi. Ovo je moj (još uvjek nedosanjani) san. Ujčić

    OdgovoriIzbriši
  2. Postoji bijela cesta ali je zabranjen promet. Auto parkirajte kod drugog jezera i za cca. 1 sat ste u domu.

    OdgovoriIzbriši