Gola NO su prvi ispenjali J. Kugy sa vodičima 19. kolovoza 1911, težine max. do 3 stupnja kroz 750 metara visinske razlike. Veličanstveni ambijent rijetko ponavljanog smjera.
Pogled na sjeverozapadnu stijenu Jof Fuarta, jasno vidljiva Gola NO
nedjelja, 4. kolovoza 2013.
Jof Fuart gola Nord Ovest
Prošla je godina i po od ovog izleta, slike su čekale svo to vrijeme upload-ne na objavu ... Samo petnaest dana je prošlo od izleta na veličanstven Monte Rosa (http://alen324.blogspot.com/2013/07/rifugio-quintino-sella-al-felik-monte.html), a već smo bili na novom alpinističkom usponu u predivnoj sjeverozapadnoj stijeni Jof Fuarta.
Gola NO su prvi ispenjali J. Kugy sa vodičima 19. kolovoza 1911, težine max. do 3 stupnja kroz 750 metara visinske razlike. Veličanstveni ambijent rijetko ponavljanog smjera.
Gola NO su prvi ispenjali J. Kugy sa vodičima 19. kolovoza 1911, težine max. do 3 stupnja kroz 750 metara visinske razlike. Veličanstveni ambijent rijetko ponavljanog smjera.
utorak, 23. srpnja 2013.
Rifugio Giovanni Gnifetti - Monte Rosa
Zadnji dan izleta na Monte Rosa bio je rezerviran za silazak u dolinu i povratak u Rovinj. Nakon ugodno prespavane noći u domu (hotelu) Gnifetti, nerado krećemo prema dolini. Dan je ponovno savršen, bez ijednog oblaka na modrom nebu.
Pogled na rifugio Gnifetti ispod moćnog grebena Lyskamm-a
ponedjeljak, 22. srpnja 2013.
Lyskamm priječenje grebena od zapada prema istoku - Monte Rosa
Treća etapa i glavni cilj izleta na Monte Rosa bilo je priječenje grebena između zapadnog i istočnog Lyskamma i spuštanje istočnim grebenom do doma Gnifetti.
Lyskamm je ogromni masiv koji leži na granici između Švicarske i Italije, a stoji se od pet kilometara dugog greben u kojem se nalaze dva vrha, zapadni 4481 metara i istočni 4527 metara. Sjeverna strana planine je impresivni 1100 metara ledom pokriveni zid koji se izdiže iz Grentzgletscher ledenjaka, a "nježnija" južna strana izdiže se samo nekoliko stotina metara iznad ledenjaka Lysgletscher.
Priječenje grebena Lyskamm od Felikjoch do Lysjoch je veličanstvena klasična alpinistička tura koja nije tehnički prezahtjevna, ali koja zbog kombinacije leda, snijega i oštrog grebena (na dijelovima širokog tek toliko da stanu noge), koji se strmoglavljuje u doline, zahtjeva siguran korak.
Lyskamm je ogromni masiv koji leži na granici između Švicarske i Italije, a stoji se od pet kilometara dugog greben u kojem se nalaze dva vrha, zapadni 4481 metara i istočni 4527 metara. Sjeverna strana planine je impresivni 1100 metara ledom pokriveni zid koji se izdiže iz Grentzgletscher ledenjaka, a "nježnija" južna strana izdiže se samo nekoliko stotina metara iznad ledenjaka Lysgletscher.
Priječenje grebena Lyskamm od Felikjoch do Lysjoch je veličanstvena klasična alpinistička tura koja nije tehnički prezahtjevna, ali koja zbog kombinacije leda, snijega i oštrog grebena (na dijelovima širokog tek toliko da stanu noge), koji se strmoglavljuje u doline, zahtjeva siguran korak.
na grebenu
nedjelja, 21. srpnja 2013.
Castor 4226 m - Monte Rosa
Cilj druge etape izleta na Monte Rosa bio je uspon na, moj prvi četiritisućnjak, Castor. 4226 metara adrenalina i neopisive ljepote.
Castor 4226 m nalazi se u Penninskim Alpama na granici Švicarske (dolina Valais) i Italije (dolina Aoste). To je viši vrh iz skupine blizanaca (Zwillinge), drugi je Pollux 4092 m, nazvani po blizancima iz rimske mitologije.
Sa vrha Castora pruža se pogled na susjednu grupu Breithorn, nezaobilaznog Matterhorn, Gran Combin, masivu Mont Blanc i Gran Paradiso. Na istoku se pruža pogled na zapadni i istočni Lyskamm i ostatka vrhova iz skupine Monte Rosa, Nordend, Dufourspitze, Zumsteinspitze, Punta Gnifetti, Parrotspitz, Ludwigshohe, Corno Nero, Balmenhorn, Piramide Vincent i Punta Giordani. Sa sjevera dominiraju planine iznad doline Valais a na jugu Monviso.
Skupila se lijepa ekipa četiritisućnjaka na jednom mjestu.
Castor 4226 m nalazi se u Penninskim Alpama na granici Švicarske (dolina Valais) i Italije (dolina Aoste). To je viši vrh iz skupine blizanaca (Zwillinge), drugi je Pollux 4092 m, nazvani po blizancima iz rimske mitologije.
Sa vrha Castora pruža se pogled na susjednu grupu Breithorn, nezaobilaznog Matterhorn, Gran Combin, masivu Mont Blanc i Gran Paradiso. Na istoku se pruža pogled na zapadni i istočni Lyskamm i ostatka vrhova iz skupine Monte Rosa, Nordend, Dufourspitze, Zumsteinspitze, Punta Gnifetti, Parrotspitz, Ludwigshohe, Corno Nero, Balmenhorn, Piramide Vincent i Punta Giordani. Sa sjevera dominiraju planine iznad doline Valais a na jugu Monviso.
Skupila se lijepa ekipa četiritisućnjaka na jednom mjestu.
na grebenu prema vrhu Castora, u daljini
subota, 20. srpnja 2013.
Rifugio Quintino Sella al Felik - Monte Rosa
Ovo je prvi dio priče sa petodnevnog izleta na Monte Rosa.
Nakon višegodišnjeg planinarenja po Julijskim Alpama, pokoji izlet u Dolomite i na austrijske tri tisućnjake došao je red i na najviše europske vrhove iznad četiri tisuće metara. Ideja za izletom preko 4000 provlačila se od samog početka planinarenja, ali uvijek je to izgledalo daleko i nedostižno za nas sve do srpnja 2013, kada smo odlučili za tri vikenda idemo na Monte Rosa. Prognoza je obećavala pa smo rezervirali spavanje u domovima i kamp u dolini sa dva klika mišem, naravno da se je prognoza kvarila kako se je približavao datum polaska. Na svu sreću nismo odustali i bili smo nagrađeni skoro pa savršenim vremenom.
Monte Rosa skupina je dio Penninskih Alpa na švicarsko-talijanskoj granici. U tom masivu nalazi se druga po visini planina u Europi (nakon Mont Blanc 4810 m, ne računajući Kavkaz), Dufourspitze (4634 m). Monte Rosa obiluje sa vrhovima iznad 4000 metara, pa su tu od sjevera prema jugu Nordend (4606 m), Dufourspitze (4634 m), Zumsteinspitze (4563 m), Punta Gnifetti ili Sigalkuppe (4554 m), Parrotspitze (4436 m), Ludwigshohe (4342 m), Corno Nero (4322 m), Balmenhorn (4167 m), Piramide Vincent (4215 m) i Punta Giordani (4046 m). Prema zapadu se od srednjeg dijela odcjepljuje greben Lyskamm (istočni 4527 m i zapadni 4481 m), nastavlja se sa Castor (4226 m) i Pollux (4092 m) i završava sa vrhovima Breithorn (4164 m). Monte Rosa je dobila ime po crvenkastoj boji koja se stvara kod izlaska sunca na 5 km dugoj i 2500 m okomitoj istočnoj stijeni.
Sa sjeverne strane prema dolini Matteral i Zermattu spuštaju se ogromni ledenjaci koji na kraju tvore Gornergletscher. Pristupi Monte Rosa sa sjeverne strane su jako dugi. Sa južne strane nalaze se doline Val Ayas, Val Gressoney (Valle del Lys) i Alagna (Val Sesia) a sa istočne strane Macugnaga (Val Anzasca). Ove doline su oko 1300 metara nadmorske doline i zbog velikog broja žičara pružaju najjednostavniji pristup Monte Rosa masivu.
Petak, 19.07.2013. krećemo prema Milanu i mjestu Gressoney St. Jean u Valle del Lys. U popodnevnim satima nakon 700 km, pedesetak eura cestarina i rezervoara benzine dolazimo u kamp Margerita http://www.campingmargherita.com/index.html u kojemu prespavamo u šatoru i ujutro krećemo prema rifugio Quintino Sella.
Zbog aklimatizacije uspon smo podijelili u više dana, tako da smo prvu noć prespavali na cca. 1300 metara, drugu i treću 3585 metara i četvrtu 3610 metara.
Nakon višegodišnjeg planinarenja po Julijskim Alpama, pokoji izlet u Dolomite i na austrijske tri tisućnjake došao je red i na najviše europske vrhove iznad četiri tisuće metara. Ideja za izletom preko 4000 provlačila se od samog početka planinarenja, ali uvijek je to izgledalo daleko i nedostižno za nas sve do srpnja 2013, kada smo odlučili za tri vikenda idemo na Monte Rosa. Prognoza je obećavala pa smo rezervirali spavanje u domovima i kamp u dolini sa dva klika mišem, naravno da se je prognoza kvarila kako se je približavao datum polaska. Na svu sreću nismo odustali i bili smo nagrađeni skoro pa savršenim vremenom.
Monte Rosa skupina je dio Penninskih Alpa na švicarsko-talijanskoj granici. U tom masivu nalazi se druga po visini planina u Europi (nakon Mont Blanc 4810 m, ne računajući Kavkaz), Dufourspitze (4634 m). Monte Rosa obiluje sa vrhovima iznad 4000 metara, pa su tu od sjevera prema jugu Nordend (4606 m), Dufourspitze (4634 m), Zumsteinspitze (4563 m), Punta Gnifetti ili Sigalkuppe (4554 m), Parrotspitze (4436 m), Ludwigshohe (4342 m), Corno Nero (4322 m), Balmenhorn (4167 m), Piramide Vincent (4215 m) i Punta Giordani (4046 m). Prema zapadu se od srednjeg dijela odcjepljuje greben Lyskamm (istočni 4527 m i zapadni 4481 m), nastavlja se sa Castor (4226 m) i Pollux (4092 m) i završava sa vrhovima Breithorn (4164 m). Monte Rosa je dobila ime po crvenkastoj boji koja se stvara kod izlaska sunca na 5 km dugoj i 2500 m okomitoj istočnoj stijeni.
Sa sjeverne strane prema dolini Matteral i Zermattu spuštaju se ogromni ledenjaci koji na kraju tvore Gornergletscher. Pristupi Monte Rosa sa sjeverne strane su jako dugi. Sa južne strane nalaze se doline Val Ayas, Val Gressoney (Valle del Lys) i Alagna (Val Sesia) a sa istočne strane Macugnaga (Val Anzasca). Ove doline su oko 1300 metara nadmorske doline i zbog velikog broja žičara pružaju najjednostavniji pristup Monte Rosa masivu.
Petak, 19.07.2013. krećemo prema Milanu i mjestu Gressoney St. Jean u Valle del Lys. U popodnevnim satima nakon 700 km, pedesetak eura cestarina i rezervoara benzine dolazimo u kamp Margerita http://www.campingmargherita.com/index.html u kojemu prespavamo u šatoru i ujutro krećemo prema rifugio Quintino Sella.
Zbog aklimatizacije uspon smo podijelili u više dana, tako da smo prvu noć prespavali na cca. 1300 metara, drugu i treću 3585 metara i četvrtu 3610 metara.
subota ujutro pogled na Castor, 3000 metara iznad nas
nedjelja, 2. prosinca 2012.
Snježnik - snježna idila 2012.
Ovogodišnje velike količine snijega na Platku su stvorile pravu zimsku idilu, a uspon na Snježnik pretvorio u pravi zimski uspon.
nedjelja, 21. listopada 2012.
Cime Castrein 2502 m
Zapostavljene i zaboravljene Cime Castrein, Viška skupina, bile su pravo otkriće proljetno toplog listopadskog vikenda 2012.
Dolaskom na donju postaju teretne žičare prema rifugio Corsi, Cime Castrein plijene pažnju strmim liticama i veličinom (na slici lijevi dio). U I svjetskom ratu Cime su bile prva linija obrane Austro-ugarske od Italije, tako da su prošarane sa rovovima i tunelima.
Dolaskom na donju postaju teretne žičare prema rifugio Corsi, Cime Castrein plijene pažnju strmim liticama i veličinom (na slici lijevi dio). U I svjetskom ratu Cime su bile prva linija obrane Austro-ugarske od Italije, tako da su prošarane sa rovovima i tunelima.
Subotu popodne smo došli do rifugia Corsi, jedini visinski dom u Julijskim Alpama koji je još otvoren. Tu smo prespavali i u nedjelju prije svitanja ja sam krenuo na Jof Fuart, a kasnije će mi se pridružiti ostatak ekipe na forecella Mose na usponu na Cime Castrein.
ponedjeljak, 8. listopada 2012.
Cima di Riofreddo 2507 m
Ponovno u zapadnim Julijskim Alpama, viška skupina je neodoljiva. Neradni listopadski ponedjeljak i propali dogovori oko izleta bila je prava prilika za još jednu solo pustolovinu. Samoća je bila totalna, tog ponedjeljaka u viškoj skupini bio sam jedini koji ih je pohodio. Soliranje daje neku novu dimenziju u planinarenju kojoj je teško odoliti.
U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).
Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.
Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.
U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).
Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.
Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)