subota, 20. kolovoza 2011.

Jof di Montasio, Via di Dogna



Zapadne Julijske Alpe to neizmjerno carstvo planina u kojima postaješ dio njih i kojima se ponovo vraćaš ...

Tako je bilo i 19, 20. i 21.08.2011. kada smo se odlučili za uspon na Jof di Montasio (Montaž) iz doline Dogna.
Smjer Via di Dogna prvi je put ispenjana daleke 1882 od Giacomo i Pio di Brazzà, Attilio i Domenico Pecile, Francesco Marcon, Pietro Pittini i Antonio Siega i spada u alpinističke uspone II i na dijelovima III stupnja težine. Via di Dogna je jedna od najdužih smjerova u Julijskim Alpama pa i ne čudi da se rijetki odlučuju na nju. Veličanstveni ambijent i još uvijek divlji, za sve one koje žele osjetiti duh prvih alpinista Via di Dogna je pravi izbor.

Pogled na zapadnu stranu grandioznog Jof di Montasio, vidi se i dio smjeri Via di Dogna lijevo od velike bijele okomice.





Sve započinje 19.08.2011. na malom ugibalištu nekoliko kilometra prije Sella di Sampodogna, cca 1000 metara nadmorske visine. August je, sunce je netko navio na 200 %, nevjerojatno vruće i sparno. Ruksaci su nam puni opreme, vode i vreća za spavanje u skloništu.


Pogled na naš cilj, ali prije treba savladati gustu šumu ....


u kojoj je neizdrživo vruće i vlažno, dišemo na škrge


sve se to lakše podnosi kada se digne pogled, Val Rotta


pogled na GPS govori da smo se digli jako malo, a već smo svi iscrpljeni




ispred nas usjek Clapadorie, tamo negdje je izvor rijeke Rio di Montasio, mi skrećemo lijevo


ispod nas dolina rijeke Rio di Montasio




šumoviti dijelovi nestaju i počinju kameniti usponi


približavamo se skloništu Muschi 1850 m (jedna od rupa u stijeni), istovremeno se polako spušta mrak i oblaci koji stvaraju kratkotrajno lokalno nevrijeme.


na sreću mi smo uspjeli doći do našeg "udobnog skloništa"


pokušaj sušenja robe u vlažnoj pećini, spavanje je bilo još i veći poduhvat, ali ujutro je trebalo krenuti rano i nismo puno oko toga brinuli


ustajanje prije zore, čeka nas dugi put


od skloništa počinje ozbiljan uspon




ogromne vertikale


 Monte Cimone 2379 m na jutarnjem suncu


mi smo i dalje u sjeni, veličanstvena Cresta dei Draghi


pogled sa Belvedera


od police Belvedere započinje najteži dio uspona (III stupanj)


alpinisti u akciji






izlazak na strme rubove police Gran Cengia, koju čuva veličanstvena Sfinga




Sfinge del Montasio, 2349 m


po polici Gran Cengia polako se približavamo bivku Suringar




bivak Surigar 2430 m nalazi se na rubu ponora, 580 metara iznad skloništa Muschi.
Od bivaka kreće staza  prema Canalone Findenegg sa kojim se dolazi na vrh Jof di Montasio, zbog problema oko vračanja u auto odustali smo od uspona na vrh i vratili se nazad po Via Amalia.




Monte Cimone nas je pratio cijelo vrijeme


duboko ispod nas dolina Saisera i Valbruna


predah na Spalli Nord, iznad nas Torre Nord


slijed naporno spuštanje po Via Amalia






ogroman ledenjak Montasio (najniži u alpskom dijelu), na vrhu kojega je ulazak u smjer Diretta Kugy


ogromna ledenjačka morena


lijevo Nabois Grande 2313 m, naš sutrašnji cilj, desno Jof Fuart 2666 m


veličanstveni ambijent




ferrata Via Amalia




vrtoglavoooooo




prilično dehidrirani jedva smo dočekali vodu


još jedan pogled na sjevernu stranu Jof di Montasio


i neopisivu Spallu Nord i Cresta dei Draghi


sliku sam posudio sa www.quartogrado.com i prikazuje cijelu smjer Via di Dogna, vjerujte doživljaj je jedinstven


izlaskom iz Via Amalie slijedilo je dugotrajno i mukotrpno spuštanje do auta, ali najprije se je trebalo popesti sa bivaka Stuparich 1578 m na sedlo ispod Jof di Sompdogna cca. 1750 m i zatim vrtoglavi spust do auta, prebacivanje u dolinu Val Bruna - Val Saisera i uspon do planinarskog doma Pellarini 1499 m, gdje smo prespavali i ujutro uspon na Nabois Grande 2313 m. LUDO!!!

Satnica je izgledala ovako:
1. dan  auto - sklonište Muschi                 4 sata
2. dan sklonište Muschi - bivak Suringar   3:30 sati
           bivak Suringar - bivak Stuparich    3:30 sati
           bivak Suringar - auto                     3 sata



Nema komentara:

Objavi komentar