Evo malo i povijesnih podataka. Via della Vita je nastala dvadesetih godina dvadesetog stoljeća od talijanskih vojnih jedinica (Alpini) zaduženih za nadzor granice. U istom tom razdoblju nastala je i ferrata Via Kugy na Strugovu i grebenska staza između Visoke Ponze i Mangarta. Od samog početka nazvana je put smrti, dok ju nisu četrdesetih godina prošlog stoljeća Alpini preuredili i osigurali. Od tada nosi ime Via della Vita. Alpinistima obično služi za silazak nakon ispenjanih smjerova u sjevernoj stijeni Vevnice i Malog Mangarta.
Mi smo se odlučili za spavanje u domu Zacchi, ujutro uspon po Via della Vita do sedla Sagherza, grebenskom stazom do Mangarta i sa Mangartskog sedla povratak u auto na Mangartskim jezerima.
Pogled na sjeverne stijene Vevnice i Malog Mangarta, Via della Vita nalazi se između njih, najniži dio grebena
"mammutovci" spremni za "stazu smrti", a nisu ni oporuke napisali
lijepo uređen dom Zacchi u kojemu smo prespavali, više sliči na hotel nego planinarski dom, kako izgledom tako i cijenama
Mangart sa sjeverne strane u sutonu
rano ujutro na putu prema Via della Vita
pred sam ulazak u ferratu treba savladati ostatke ledenjaka i morene
pogled unazad na prijeđeni sipar i Mangartska jezera u dolini
ulazak u ferratu Via della Vita i pored obnovljenih osiguranja nije baš lako, iako smo krenuli rano na ulazu se je već stvorila gužva
ulazni kamin je dosta nezgodan i potrebno je ispenjati nekoliko metara ili se uz pomoću sajle izvući iz njega
od samog ulaza osjeća se posebnost ove ferrate
nakon malo škakljivih dijelova na ulazu, prelazi se na ugodne police po kojima se krivuda sve do okomite stijene gdje se nalazi ključna točka cijele ferrate
staza vodi prema okomitoj stijeni ravno ispred nas, a iznad se nalazi bivak i sedlo Sagherza
police postaju sve uže i strmije
veličanstveni ambijent
na ulazu u detalj sa kojim se u vodičima zastrašuje planinare
jakoooo uske police, prilično adrenalina i zagarantirani doživljaj
ferrata pokazuje sve svoje čari
pogled na ulazak u ferratu
a za kraj viseće škale
još jedan pogled na Mangartska jezera
u daljini Mali Mangart i bivak na sedlu Sagherza
konačno predah u bivku Tarvisio na 2160 metara, dan je prekrasan a vidici neopisivi
skupna na sedlu sa Jalovcem u pozadini
najradije bi bili ostali prespavati u bivku, ali treba se još danas vratiti doma. Slijedi više, manje neoznačeno priječenje grebena do Mangarta.
greben iz snova sa Kotovom Špicom u pozadini
Jalovec 2643 metara
na neoznačenom dijelu staze prema Malom Mangartu
granični stup koji nakon godina razdvajanja napokon spaja ljude
opijeni ljepotom u carstvu kamena, grebena i vrhova
mravinjak na Jalovcu
negdje na grebenu između Malog Mangarta i Mangarta
Mangart nas čeka u daljini
ali najprije se treba spustiti na Hudu Škrbinu
pogled na greben Ponci
staza sa Hude Škrbine nastavlja po strmim travama, koje nisu toliko opasne kako pišu u vodičima
duboko ispod nas Koritnica
još jedanput Jalovec
sa lijeve strane Špik, Škrlatica, Dolkova špica, Prisojnik i u sredini greben Mojstrovki
sve Ponce na broju
pogled na prijeđeni greben u prvom planu i dio Julijskih Alpa
na malom sedlu ispod Mangarta, gdje se spaja greben sa Malog Mangarta, smo se odvojili, ja sam produžio na vrh i preko Slovenske ferrate se spustio na Mangartsko sedlo a ostatak ekipe je produžio direktno na Mangartsko sedlo.
Na vrhu je gužva kao po običaju, ali ništa mi ne može ovaj dan pokvariti ...
Mangartsko sedlo, ovo dvoje se dole već debelo izležavaju
Zapadne Julijske Alpe, Viška skupina .... meni možda i najljepši dio Alpa
strmoglavo spuštanje po Slovenskoj ferrati
još jedna skupna slika sa Mangartom u pozadini
Mangart 2677 metara visoki gorostas Julijskih Alpa
i još za kraj slijedi dugotrajni silazak sa Mangartskog sedla preko Forcelle della Lavina u Valle della Lavina do Mangartskih jezera
Ovo je rezultat dvanaest-satnog hoda i prijeđenih cca. 19 kilometara.
Izlet je prekrasan, prolazi kroz još uvijek divlje dijelove Julijskih Alpa u kojima planinari nisu prečesti gosti. Ambijent je neopisivo lijep i sigurno ću se vratiti.
Svaka čast na turi. Ovo je moj (još uvjek nedosanjani) san. Ujčić
OdgovoriIzbrišiMože li se autom do Zacchija?
OdgovoriIzbrišiPostoji bijela cesta ali je zabranjen promet. Auto parkirajte kod drugog jezera i za cca. 1 sat ste u domu.
OdgovoriIzbriši