ponedjeljak, 8. listopada 2012.

Cima di Riofreddo 2507 m

Ponovno u zapadnim Julijskim Alpama, viška skupina je neodoljiva. Neradni listopadski ponedjeljak i propali dogovori oko izleta bila je prava prilika za još jednu solo pustolovinu. Samoća je bila totalna, tog ponedjeljaka u viškoj skupini bio sam jedini koji ih je pohodio. Soliranje daje neku novu dimenziju u planinarenju kojoj je teško odoliti.

U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).

Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.

Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.






sa forcelle di Riofreddo slijedi se stazu Anita Goitan i nakon desetak minuta dolaskom na sipar treba ispenjati nekoliko metara neosigurane stijene da bi se došlo do štanda koji označava početak Cengia degli Dei. Nakon godina slušanja priča o tim tajanstvenim policama, ja sam konačno na ulazu u ... kažu planinarski raj ... koji će me ipak morati počekati


sa štanda se absajla do police, na sredini slike, po kojoj se u lijevo dolazi do  slijedećeg štanda i absajla ... i tako nekoliko kilometara do forcelle Mose


teška srca vraćam se ponovno na stazu Anita Goitan, koju slijedim sve do forcelle između Innominata i Cima di Riofreddo. Tu pokušavam ubosti smjer koja ide na Cima di Riofreddo, nekoliko čovječuljaka i par izblijedjelih crvenih točaka znak su da sam na dobrom putu, i nakon dvadesetak minuta ugodnog penjanja dolazim na vrh.

Cima di Riofreddo, 2507 metara visoka ljepotica Julijskih Alpa


pogled prema impresivnom Višu (Jof Fuart, 2666 m)


nakon izležavanja i uživanja na vrhu slijedio je povratak po istoj smjeri do staze Anita Goitan i nastavka prema Innominati, koja je bila u nekim planovima ali je tamo i ostala zbog prilično strmog uspona

Innominata 2463 m, jugoistočna smjer


Cima di Riofreddo u sredini slike i grapa po kojoj ide smjer do vrha


kaninska skupina u daljini


Innominata sa zapadne strane


Cima del Valone i Cima alta di Riobianco, u daljini Triglav i slovenski Julijci


Cime Castrein


još jedan pogled na veličanstvene Julijce


alpsku avanturu završavam na forcelli Mose, sa koje slijedi spuštanje do rifugia Corsi i dalje do auta, cca. 1200 metara

forcella Mose sa prepoznatljivom stijenom - skulpturom


na kraju savršenog izleta u prekrasnom jesenskom danu nakupio se priličan broj visinskih i dužinskih metara


1 komentar: