nedjelja, 21. listopada 2012.

Cime Castrein 2502 m

Zapostavljene i zaboravljene Cime Castrein, Viška skupina,  bile su pravo otkriće proljetno toplog listopadskog vikenda 2012.
Dolaskom na donju postaju teretne žičare prema rifugio Corsi, Cime Castrein plijene pažnju strmim liticama i veličinom (na slici lijevi dio). U I svjetskom ratu Cime su bile prva linija obrane Austro-ugarske od Italije, tako da su prošarane sa rovovima i tunelima.

Subotu popodne smo došli do rifugia Corsi, jedini visinski dom u Julijskim Alpama koji je još otvoren.  Tu smo prespavali i u nedjelju prije svitanja ja sam krenuo na Jof Fuart, a kasnije će mi se pridružiti ostatak ekipe na forecella Mose na usponu na Cime Castrein.  





ponedjeljak, 8. listopada 2012.

Cima di Riofreddo 2507 m

Ponovno u zapadnim Julijskim Alpama, viška skupina je neodoljiva. Neradni listopadski ponedjeljak i propali dogovori oko izleta bila je prava prilika za još jednu solo pustolovinu. Samoća je bila totalna, tog ponedjeljaka u viškoj skupini bio sam jedini koji ih je pohodio. Soliranje daje neku novu dimenziju u planinarenju kojoj je teško odoliti.

U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).

Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.

Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.