Jof di Montasio treći put!!!
Napokon nas je vrijeme poslužilo, ali ovaj put smo izlet planirali prema prognozi. Plan je bio u nedjelju krenuti od rifugio Grego preko via Amalia do bivka Suringar, tu prespavati na 2430 metara nadmorske visine i u ponedjeljak ujutro po Findeneggovom usjeku na vrh Montasia,spuštanje po Pipanovim škalama, via atrezata Leva, povratak u bivak Suringar i natrag po istome do auta.
Lijepo sam ja to planirao, ali onda se umiješalo koljeno i bio sam sretan što smo uspjeli doći do vrha Montasia i spustiti se do rifugia Brazza odakle smo stopirali da nas netko prebaci u val Saisera, sat vremena hoda i bili smo ponovno u autu.
Koljeno mi je dosta pokvarilo ugođaj, ali Montasio je veličanstvena planina u kojoj ne možeš biti loše volje.
Pogled na sjeverozapadnu stranu Jof di Montasia (onaj u oblaku) i bivak Suringar na 2430 m koji se nalazi na kraju grebena na kojemu je oblak (jedva primjetna mala crvena točka). Ispod bivka se nalazi okomita stijena visine cca. 1400 m.
Masiv Jof di Montasio sa sjeverne strane, tamo je negdje i naša staza.
Na putu prema bivku Suringar prolazimo pored bivka Stuparich 1578 m, u pozadini Jof Fuart (Viš)
pripreme za ulazak u ferratu Via Amalia
Via Amalia
U daljini Mangart, još jedna planina na koju se rado i često vraćamo.
Sajle, klinovi, škale ...
Pogled unazad na Via Amaliu.
Predah i slikanje na prvom prijevoju nakon ferrate.
Ali to je samo početak, puta ima još prilično a ja počinjem osjećati bolove u koljenu. Ni malo ugodan trenutak.
Ispred nas Torre Nord.
Čudnovat greben.
Pogled na val Saiseru i bivak Stuparich (crvena točka na 1578 metara)
Negdje ispod Torre Nord.
Ponovno uspon i sajle.
Konačno Spalla Nord, greben na 2450 m, još malo i u bivku smo.
Snijeg se ubrzano topi, ali ne za dugo.
Prekrasne strme zelene padine u predvečerje.
Sfinga.
Na padinama Montasia prevladava crvenkasta boja, do zalaska je još jako malo.
Taman u sumrak sam došepao do bivka Suringar, kad tamo iznenađenje. U bivku ima mjesta za 4 a nas ima 6. A mislili smo da neće biti nikoga, na sreću jedan Nijemac se odlučuje spavati vani a mi se naguravamo u mali bivak.
Stražari.
Jutro, more oblaka, nema im kraja. Koliko god bio ovo prelijepi prizor, nas zabrinjavaju jer nisu bili u prognozi a i bojimo se da ce se dignuti i zatvoriti pogled sa vrha.
U ovoj limenci smo spavali, na rubu 1400 metara viske litice. Ujutro smo se na brzinu spakirali i pobjegli na vrh dok se ne dignu oblaci.
U Findeneggovom usjeku.
Pogled na val Dogna i cesta sa kojom smo došli do rifugia Grego
Još jedan pogled na Findeneggov usjek, tuda smo došli gore.
Još uvijek nismo na vrhu Montasia.
Pred sam vrh čekaju nas Gamsovi.
Konačno na vrhu Jof di Montasio 2753 metara.
Ekipa odmara.
Pogled na Kanin i zelenu visoravan Pecol na kojoj se nalazi rifugio Brazza.
Nakon odmora i slikanja slijedi dugi put prema dole.
Jof di Montasio
Jučer smo bili dole na stazi koja se vidi u lijevom gornjem kutu.
Pipinove škale.
Dug je put do dole, pogotovo sa bolovima u koljenu.
Manekeni.
Konačno sipar, najbrži način za silazak.
Mojim mukama nije kraj, još ima cca. 1 sat hoda do rifugia Brazza.
Nije nam htio dati čokoladu.
Rezultat dva dana hodanja.
Nema komentara:
Objavi komentar