Via Amalia - Jof di Montasio 2753 m (IT)

Nakon sređivanja dojmova sa izleta na Jof di Montasio (Montaž) i PC-a, evo reportaže.
07. i 08. srpnja 2007. odlučili smo se za Jof di Montasio (2753 m), drugi po visini u Julijskim alpama.

Montasio se nalazi u Italiji, na granici sa Slovenijom (Kanin mu je prvi susjed). Isplanirali smo jako ambiciozan plan da spavamo i krenemo u nedjelju ujutro iz rifugio Grego, do kojega se autom dolazi iz sela Dogna (autoput Udine - Tarvisio), preko bivaka Stuparich, Via Amalia do bivaka Suringar, pa po Findeneggovom usjeku na vrh Montasia i spuštanje po Pipanovim škalama u rifugio Brazza gdje smo u subotu ostavili drugo auto.

Dakle radilo se o prijelazu Montaža sa njegove sjeverne strane, preko ferrate Via Amalia (u vecin literature ocjenjena kao jedna o 4 najtežih u Julijskim alpama), na južnu stranu visoravni Montaža.

Na slici je panaorama visoravni Montaža i Montaža lijevo i Viša desno u oblacima na u subotu popodne kada smo ostavili jedno auto, 45 minuta od rifugia Brazza.

Ekipa spremna za Montaž: Sandro, Edi, Albert i ja iza aparta.

Pogled na Montaž iz val Dogna, sjeverozapadna stijena, prije dolaska u rigugio Grego.

Panorama iz rifugia Grego na lijevo u oblacima Viš i desno Montaž, sjeverna stijena u predvečer subote.

Sasvim lijevo u daljini vidi se Mangart, naše slijedeće odredište.

Mangart slikan u nedjelju ujutro.

Svitanje dana u nedjelju sa oblacima koji i nisu bili poželjni.

Montaž okupan jutarnjim zrakama sunca.

Nakon cca. 2 sata hoda došli smo do bivaka Stuparich.

Od njega pa do ulaska u ferratu ima još cca. 45 minuta hoda po većinom neugodnom siparu i suhom koritu.

Stijene su impresivne.

Priprema pojaseva i kaciga za ulazak u ferratu.

Krećemo

Ferrata je dosta izložena i nije za vrtoglave, ali je vrlo dobro osigurana sa novim klinovima i sajlom.

Ovo vrijedi samo za prvi dio.

Stanke su bile česte zbog neodoljivih pogleda

Na ovom sedlu je kraj prvog dijela ferrate, nako čega slijedi onaj drugi dio koji je slabo osiguran, dijelovi sa

pokidanom sajlom i strma i opasna snežišća i sipar.

Snežišće zbog kojega smo montirali dereze, prilično je strm i velik. Sa slike se baš i nebi reklo ali vjerujte na riječ, oduzeo nam je prilično vremena a i snage.

Slijedi uspon po prilično nesigurnom terenu.

Najopasniji dio na ferrati, sajlu je zamjenio nesigurni konop, a trebalo je proći dosta škakljiv detalj (za penjače je ovo šala, ali...)

Ponovno snežišća, ukupno 4 ili 5. Odlučili smo ih zaobilaziti jer nam je montiranje dereza uzimalo dosta vremena a nije bilo baš zgodno mjesto za montažu. Na kraju smo zaključili da bi bilo ipak bolje sa derezama, jer nam je i ovo zaobilaženje oduzimalo dosta vremena i snage.

Opasni detalji na kojima nema osiguranja a ispod vas samo zrak.

I tako smo nakon debelog prekoračenja vremena potrebnog za dolazak do bivka Suringar ipak dosli, umorni i iscrpljeni. Baterije u crvenom, oblaci svuda oko nas i nakon konzultacije sa ekipom talijana koja je bila na bivku, odlučili smo da ne idemo na vrh, nego ravno u rifugio Brazza.

Tek kada su se oblaci malo razišli skužili smo veličanstveni pogled sa bivka koji se nalazi na 2430 metara.

Na silasku susretali smo mnogobrojne gamsove. Ovaj nam je stao na stazu i nije imao volje nas propustiti.

Samo par metara od nas, pogled mu nije baš miroljubiv.

Samo par skokova mu je trebalo za doći gore.

Pogledi i dalje zaustavljaju dah.

Na gornjem dijelu ferrate oblaci su bili stalni pratioci i samo povremeno bi nam dopustili pogled na njihovo carstvo.

U daljin Kanin.

Spuštanje prema rifugi Brazza i velikoj travnatoj visoravni Montaža.

I dalje nevjerovatni prizori.

Svizac za kraj, danas nisu radili čokoladu.