U nedjelju rano ujutro (bila je promjena sata) krenuli smo prema Kobaridu i Krnu sa nadom u lijep dan, ali odmah ujutro nam je bilo jasno da od sunčanog dana neće biti ništa. Dolaskom ispod Nanosa skužili smo da puše i olujna bura, ali povratka nije bilo. Idemo pa šta bilo da bilo.
Iz planinarskog doma na planini Kuhinja 1002 m krenuli smo prilično kasno, oko 11 sati.
Pogle prema vrhu Krna nije obećavao ništa dobro.
Nismo se dali uplašiti i pod olujnim udarima vjetra krenuli smo prema vrhu, mada je već tada bilo jasno da od vrha tog dana ne bude ništa.
Uspon je bio sve teži, a i vjetar nas nije štedio.
Crampon point ili točka na kojoj se moraju montirati dereze. Neki su odlučili vratiti se.
Ali nismo ni mi sa derezama dalko dogurali, nako nekih 2 sata uspona pala je najbolja odluka toga dana da se vratimo natrag. Došli smo do nekih 1700 metara i jednostavno se dalje nije moglo, ili ipak ....
Zadnji pogle na surovu planinu, pokriju uši, rep među noge i crta........
U Kobaridu smo se zaustavili u muzeju I svijetskog rata u kojemu se mgu vidjeti svi užasi I svijetskog rata čija se fronta protezala baš preko Krna i okolnih planina. Moja preporuka za posjet muzeju.
Ovako su izgledale dereze prije akoro 100 godina,
a ovo je bio telefon
Nema komentara:
Objavi komentar