Špik 2472 m 10.06.2012.

U petak navečer, nakon dosta dvoumljenja zbog loše vremenske prognoze, pada dogovor da idemo na Špik. Prognoza je davala malo nade za razvedravanje subotu navečer do nedjelje prijepodne. Od cijele ekipe priča je spala na nas dvoje, ne obaziremo se, ionako je to u zadnje vrijeme postalo uobičajeno. U subotu ujutro krećemo prema Kranju, Promontana radi do 13 sati, zbog gužve na granici stižemo taman prije zatvaranja. Nakon Kranja vraćamo se do Ljubljane, nebo i zemlja su se spojili, u BTC-u potop.

Praćeni kišom popodne krećemo prema Vršiču, dolaskom u Koču na Gozdu oblaci se polako kidaju i pojavljuju se male krpe plavog neba. Zbog loše prognoze u koči smo opet sami.

Predvečer oblaci nestaju i u svom večernjem sjaju zablista Špik 2472 metara.

Paklenica 28. i 29.04.2012.

Lijepo i toplo vrijeme na kraju travnja bilo je prava prilika za stjecanje novog penjačkog iskustva.  Subotu ujutro krenuli smo prema Paklenici i nako skoro 5 sati vožnje po magistrali (gust promet zbog produženog vikenda) došli smo u Starigrad, smjestili se u autokamp i popodne ispenjali smjer Josipa Debeljaka 4a. U nedjelju ujutro ispenjali smo smjer Izduženo rebro 4b, a popodne Oprosti mi pape 4a. Vrijeme sunčano i toplo, peretoplo za ovaj period godine.

Pogled na stijenu Anića kuka

Storžič 2132 m 01.04.2012.

Za prvi ovogodišnji ljetni posjet Alpama odabrali smo Storžič 2132 m i to klasičnom stazom od sela Laško na Dom na Kališču, tu smo prespavali i u nedjelju ujutro do Bašeljskog prevala i na vrh Storžiča. U povratku smo grebenskom stazom došli do Velike Poljane, pojeli odlične palačinke i spustili se u auto.

Krećemo sa parkirališta, u daljini nas promatra Storžič, temperatura je debelo iznad travanjskog prosjeka kao da je kolovoz.

Jof Fuart 2666 m - zimski uspon

Ožujak i travanj je period kada se u Alpama mjere najveće visine snijega, u ovoj nesretnoj 2012. nema velikih padavina. Ipak trebao je to biti pravi zimski uspon sa barem  metar snijega. Pogled prema Jof Fuart-u (Viš) otkriva tužnu istinu, 10.03.2012. snijega gotovo da i nema!!!

Pod teretom teških ruksaka nismo se previše žalili na nedostatak snijega i polako nastavili prema rifugio Corsi 1874 m (najviši planinarski dom u zapadnim Julijskim alpama) i zimskoj sobi u kojoj smo prespavali.

Mala Mojstrovka 2332 m - Župančičeva grapa

Dugo smo se mučili sa odlukom kamo ćemo za vikend, nakon polarne zime došlo je naglo zatopljenje, snijega je u Julijskim alpama malo a i prognoza za vikend je bila standardno loša. Konačno se u petak dogovaramo za Malu Mojstrovku 2332 m i uspon po Župančičevoj grapi, ako uvjeti dopuste.

Krećemo u subotu, spavanje u Koči na gozdu i u nedjelju 19.02.2012. start sa Vršiča 1611 m.

Senj

Početkom veljače 2012. po hrvatskoj je obali puhala dugotrajna olujna bura zbog koje se je zaleđivalo i more.
Citat Crometeo:

Senj je od početka veljače nanizao 13 studenih dana, a to su dani u kojima najviša dnevna temperatura nije prelazila 0 °C. 7. veljače je najviša dnevna temperatura iznosila -6.7 °C, a 11. i 12. veljače se minimalna temperatura spustila do -9.6 °C. Sve to uz olujnu buru koja je u 15 uzastopnih dana (od 30. siječnja do 13. veljače) imala udare preko 100 km/h, a u deset dana u tom razdoblju i orkanske udare preko 119 km/h.

U Senju na lukobranu je taj fenomen bio najizraženiji, a kako sam nakon tih petnaest dana bure prolazio kroz Senj evo i slika. Naslage leda na rasvjetnim stupovima su preko 3 metra !!!

Trailer filma Sfinga i spot grupe Siddharta - Narava

Triglavska Sfinga

Do druge polovice 20. stoletja so alpinisti preko triglavske severne stene že speljali množico smeri. Edini del, ki je ostajal neosvojen in je med njimi zbujal strahospoštovanje, je bila t.i. Sfinga, tristo metrski gladki steber tik pod robom stene. Zaradi komaj opaznih razčlemb in velikih previsov, je tudi najboljšim dolgo predstavljala nerešljivo uganko. Če na Sfingo pogledamo z levega roba Amfiteatra, prodnate krnice sredi stene, nam bo v profilu namreč pokazala svoj veličastni kamniti obraz, zato so jo poimenovali kar po starodavni znamenitosti. Sfinga se je tudi na vrhuncu železne dobe klasičnega alpinizma, sredi 60-ih let uspešno upirala prvim osvajalcem. Leta 1961 je Alešu Kunaverju in Kazimirju Drašlarju, v levem delu Sfinge uspelo preplezati prvo smer. Njen obraz pa je ostajal ne preplezan vse dokler se pod steno na isto vrv nista navezala Ante Mahkota in Peter Ščetinin. Po številnih urah naporov sta rešila skrivnost obraza in se vpisala v zgodovino, saj je smer pomenila najtežji tehnični vzpon v Sloveniji. Skoraj trideset let kasneje, sta jo povsem prosto preplezala Gregor Kresal in Miha Kajzelj. Tako so Slovenci še enkrat dobili svojo najtežjo gorsko smer, tokrat preplezano brez tehničnih pripomočkov.

Vrtača - Y grapa, zimski uspon 15.01.2012.

U subotu 14.01. u 14 sati pada dogovor da idemo na Vrtaču, u 15:30 već smo u autu i krećemo za Ljubelj. Kratka stanka u BTC u Ljubljani i u 20:30 krećemo sa Ljubelja prema planinarskom domu na Zelenicama.

Vrtača je 2181 metar visoka planina koja dijeli Austiju i Sloveniju iznad Tržiča, granični prijelaz Ljubelj. Snijega na Suhom Ruševju je malo i ispuhan je do ledene podloge, u grapi ga je bilo dovoljno za ugodan prolazak. Vrijeme je bilo vrlo hladno.