Zimski uspon na Stol 2236 m, 09-10.02.2008.

U organizaciji PD Glas Istre krenuli smo 09.02.2008. na zimski uspon na Stol (2236m). Vrijeme je bilo savršeno, snijega dovoljno, ekipa idealna, ispunjeni svi preduvjeti za nezaboravan izlet.

Na putu od Ljubljane prema Jesenicama počinju se ukazivati zasnježeni gorostasi

Triglavska jezera i Veliko Špičije, 22 i 23.09.2007.

Evo još jednog izleta kojeg nisam stigao objaviti. Krenuli smo 22.09.2007. iz Doma Savica preko Komarče do koče pri Triglavskim jezerima. Tu smo prespavali i ujutro krenuli prema Velikom Špičiju (2398), Malom Špičiju (2312), Zasavska koča na Prehodavcima, dolinom Triglavskih jezera natrag do koče pri Triglavskih jezeri i spuštanje preko Komarče do auta.

Greben Velikog Špičija ostavlja bez daha i čudno je da je relativno nepoznata tura. Možda zbog dužine, nama je trebalo 13 - 14 hoda samo drugi dan, ali isplati se svaka kap znoja.

Polazak sa izvora Savice.

Bovški Gamsovec - Kriški Podi - Križ - Škrlatica

09.09.2007. napravili smo jedan super izlet u slovenske Alpe kojega nisam stigao objaviti.
Po preporuci sinek333 (Hvala) napravili smo dvodnevni izlet sa startom iz doline Vrata (Aljažev dom),  Luknja, Bovški Gamsovec (2392 m), prespavali u domu na Kriških podi (Pogačnikov dom), Križ (2410 m),
Dolkova Špica (2591 m) i na pola sata do vrha Škrlatice (2740 m, druga planina po visini u Sloveniji, treća u Julijskim alpama). Do vrha Skrlatice nismo došli zbog snijega koji je pao početkom tjedna.

U svakom slučaju tura je nešto posebno i teško opisivo, a na Škrlaticu se vraćam prvom prilikom. 

Pripreme na parkingu Aljaževog doma (1015 m).

Dolgi hrbet 2473 m - Skuta 2532 m 4.-5.8.2007.

Najbolje ispadnu neplanirani izleti, tako je bilo i sa ovime. U petak još uvijek nismo znali šta ćemo, zvao sam Cojzovu koču na Kokrskom sedlu i rekli su da nema gužve i da ne moramo rezervirati krevete.
Prognoza nestabilno vrijeme, mogući pljuskovi. U subotu 04.08.2007.ujutro pada prva pametna odluka, idemo pa šta bude. Ideja je spavati u Cojzovoj i u nedjelju pokušati otići na Dolgi hrbet 2473 m, Skuta 2532 m mozdaaaa…..

Krećemo kasno, jer neki moraju raditi i subotom i dolazimo na parking u Suhodolnik oko 18 sati.

Mangart 2679 m - ferrata Italiana - via normale 15.07.2007.

Prošlo je dosta vremena od ovog izleta, ali nikada nije kasno.
Izlet na Mangart, nekima prvi a nekima drugi put, uvijek je doživljaj a još kada oba puta imaš prekrasno vrijeme onda je to dobitak na lutriji.

Izlet je počeo 14.07 u subotu, pola ekipe je krenulo ranije i usput odradilo Hanzovu pot na Malu Mojstrovku. Hanozva pot je prekrasna i nije toliko teška i opasna kako piše u vodičima. Uglavnom odmor za dušu (slike možda jednog dana).

Navečer se nalazimo svi skupa u domu na Mangartu i ujutro rano krećemo na ferratu Italianu i nakon nje po via normale na vrh Mangarta. Slovenska pot je bila zatvorena zbog odrona, šteta.
Vrijeme kao da smo ga naručili.

Krećemo.

Via Amalia - Jof di Montasio 2753 m (IT)

Nakon sređivanja dojmova sa izleta na Jof di Montasio (Montaž) i PC-a, evo reportaže.
07. i 08. srpnja 2007. odlučili smo se za Jof di Montasio (2753 m), drugi po visini u Julijskim alpama.

Montasio se nalazi u Italiji, na granici sa Slovenijom (Kanin mu je prvi susjed). Isplanirali smo jako ambiciozan plan da spavamo i krenemo u nedjelju ujutro iz rifugio Grego, do kojega se autom dolazi iz sela Dogna (autoput Udine - Tarvisio), preko bivaka Stuparich, Via Amalia do bivaka Suringar, pa po Findeneggovom usjeku na vrh Montasia i spuštanje po Pipanovim škalama u rifugio Brazza gdje smo u subotu ostavili drugo auto.

Dakle radilo se o prijelazu Montaža sa njegove sjeverne strane, preko ferrate Via Amalia (u vecin literature ocjenjena kao jedna o 4 najtežih u Julijskim alpama), na južnu stranu visoravni Montaža.

Na slici je panaorama visoravni Montaža i Montaža lijevo i Viša desno u oblacima na u subotu popodne kada smo ostavili jedno auto, 45 minuta od rifugia Brazza.

Storžič (2133m) SLO 16-17.06.07.

U subotu i nedjelju 16/17.06.2007. zaputili smo se u Sloveniju, sa ciljem Storžič. Vrijeme i prognoze nisu bile nesto naročito, ali uspijeli smo ukrasti malo lijepog vremena u nedjelju ujutro. U subotu navečer došli smo u dom Pod Storžičem, gdje smo prespavali i ujutro krenuli na vrh.

Na slikama pogled na Storžič sa autoceste Ljubljana - Kranj, naš cilj je dom koji se nalazi sa sjeverne strane

Bijele stijene 1335 m - 09.04.2007.

U ponedjeljak 09.04.2007. krenuli smo iz Rovinja prema Mrkoplju i Tuku, a zatim makadamom do Mlečikova luga gdje počinje markirana staza (famozni 13. kilometar). Počinjemo hodati u 11 sati, a ponovno smo kod autiju u 17 sati, šta je sa nekoliko pauza 8 sati hoda. Dan je bio kao stvoren za planinarenje, a priroda nestvarana, neopisiva....