U ponedjeljak 09.04.2007. krenuli smo iz Rovinja prema Mrkoplju i Tuku, a zatim makadamom do Mlečikova luga gdje počinje markirana staza (famozni 13. kilometar). Počinjemo hodati u 11 sati, a ponovno smo kod autiju u 17 sati, šta je sa nekoliko pauza 8 sati hoda. Dan je bio kao stvoren za planinarenje, a priroda nestvarana, neopisiva....
Nakon pola sata hoda došli smo do Ratkova skloništa, prekrasne kućice ispod stijene koja je zbog nemara prilično propala.
Nakon razgledavanja i slikanja vraćamo se natrag na stazu Vihoraški put prema Bijelim stijenama. Prizori sve bolji i bolji, a riječi za opisati sve manje .... zato vas prepuštam slikama.
mislim da ovu stijenu zovu morski pas
na nekim dijelovima bilo je još dosta snijega koji nam je par puta zadao dosta problema
podizanjem glave sve smo brzo zaboravljali
Pogled na magični vrh Bijelih stijena
završni dio uspona
i konačno na vrhu, sa kojega pucaju pogledi na neobično kameno carstvo bijelih stijena.
zbog neugodnog vjetra brzo napuštamo vrh prema domu ispod bijelih stijena
nakon dužeg odmora opraštamo se od bijelih stijena i krećemo prema autima
Teško je nešto reći za kraj, jer riječi ne mogu opisati tu ljepotu a slike samo dijelomično. To jednostavno treba doživjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar