U petak navečer, nakon dosta dvoumljenja zbog loše vremenske prognoze, pada dogovor da idemo na Špik. Prognoza je davala malo nade za razvedravanje subotu navečer do nedjelje prijepodne. Od cijele ekipe priča je spala na nas dvoje, ne obaziremo se, ionako je to u zadnje vrijeme postalo uobičajeno. U subotu ujutro krećemo prema Kranju, Promontana radi do 13 sati, zbog gužve na granici stižemo taman prije zatvaranja. Nakon Kranja vraćamo se do Ljubljane, nebo i zemlja su se spojili, u BTC-u potop.
Praćeni kišom popodne krećemo prema Vršiču, dolaskom u Koču na Gozdu oblaci se polako kidaju i pojavljuju se male krpe plavog neba. Zbog loše prognoze u koči smo opet sami.
Predvečer oblaci nestaju i u svom večernjem sjaju zablista Špik 2472 metara.