Sjeverna triglavska stijena - Kratka Nemška smer

Konačno se je uspijelo 31.06 i 01.07.2012. sve posložiti, idealna prognoza, vikend, ekipa spremna za "plezanje" i mogao je početi moj prvi ozbiljniji alpinistički uspon.

Nemšku smer su prvi ispenjali Karl Domenigg, Franz Konig i Hans Reinl 1906. godine. Danas se najčešće koristi varijanta Jugove naveze iz 1923. godine poznatija kao Dolga Nemška smer IV-/III, 1000 - 1300 m, 5 - 8 sati penjanja.

Naš cilj bio je Kratka Nemška smer koja se sastoji od penjanja donjeg dijela Dolge Nemške smeri sa Zimmer - Jahnovim izlazom IV-/II-III, 800 m, 3 - 5 sati penjanja, prvi put ispenjali F. Zimmer i Gustav Jahn  1906.

Subotu popodne dolazimo do Aljaža, pogled na Stenu iznova nas ostavlja bez teksta, tu smo prenoćili, buđenje u 4:30 i u 5 sati već hodamo prema ulazu u smjer.

Bavški Grintavec 2347 m, 17.06.2012.

Bavški Grintavec 2347 metara nadmorske visine nalazi se na kraju doline Zadnja Trenta, poznatija po izvoru rijeke Soče, neopravdano zapostavljen i izostavljen sa planinarskih ruta pruža nezaboravne poglede na velikane Julijskih Alpa sa kojima je okružen.

U subotu navečer došli smo u Koču pri izviru Soče, tu prespavali i ujutro u 5:30 krenuli na jedan od meni ljepših izleta. Prognoza je bila savršena, sunčano od petka do ponedjeljka, temperatura visoka za alpske uvjete ekstremno visoka.

Bavški Grintavec dominira dolinom i cijelo vrijeme uspona je u "kadru"

Špik 2472 m 10.06.2012.

U petak navečer, nakon dosta dvoumljenja zbog loše vremenske prognoze, pada dogovor da idemo na Špik. Prognoza je davala malo nade za razvedravanje subotu navečer do nedjelje prijepodne. Od cijele ekipe priča je spala na nas dvoje, ne obaziremo se, ionako je to u zadnje vrijeme postalo uobičajeno. U subotu ujutro krećemo prema Kranju, Promontana radi do 13 sati, zbog gužve na granici stižemo taman prije zatvaranja. Nakon Kranja vraćamo se do Ljubljane, nebo i zemlja su se spojili, u BTC-u potop.

Praćeni kišom popodne krećemo prema Vršiču, dolaskom u Koču na Gozdu oblaci se polako kidaju i pojavljuju se male krpe plavog neba. Zbog loše prognoze u koči smo opet sami.

Predvečer oblaci nestaju i u svom večernjem sjaju zablista Špik 2472 metara.

Paklenica 28. i 29.04.2012.

Lijepo i toplo vrijeme na kraju travnja bilo je prava prilika za stjecanje novog penjačkog iskustva.  Subotu ujutro krenuli smo prema Paklenici i nako skoro 5 sati vožnje po magistrali (gust promet zbog produženog vikenda) došli smo u Starigrad, smjestili se u autokamp i popodne ispenjali smjer Josipa Debeljaka 4a. U nedjelju ujutro ispenjali smo smjer Izduženo rebro 4b, a popodne Oprosti mi pape 4a. Vrijeme sunčano i toplo, peretoplo za ovaj period godine.

Pogled na stijenu Anića kuka

Storžič 2132 m 01.04.2012.

Za prvi ovogodišnji ljetni posjet Alpama odabrali smo Storžič 2132 m i to klasičnom stazom od sela Laško na Dom na Kališču, tu smo prespavali i u nedjelju ujutro do Bašeljskog prevala i na vrh Storžiča. U povratku smo grebenskom stazom došli do Velike Poljane, pojeli odlične palačinke i spustili se u auto.

Krećemo sa parkirališta, u daljini nas promatra Storžič, temperatura je debelo iznad travanjskog prosjeka kao da je kolovoz.

Jof Fuart 2666 m - zimski uspon

Ožujak i travanj je period kada se u Alpama mjere najveće visine snijega, u ovoj nesretnoj 2012. nema velikih padavina. Ipak trebao je to biti pravi zimski uspon sa barem  metar snijega. Pogled prema Jof Fuart-u (Viš) otkriva tužnu istinu, 10.03.2012. snijega gotovo da i nema!!!

Pod teretom teških ruksaka nismo se previše žalili na nedostatak snijega i polako nastavili prema rifugio Corsi 1874 m (najviši planinarski dom u zapadnim Julijskim alpama) i zimskoj sobi u kojoj smo prespavali.

Mala Mojstrovka 2332 m - Župančičeva grapa

Dugo smo se mučili sa odlukom kamo ćemo za vikend, nakon polarne zime došlo je naglo zatopljenje, snijega je u Julijskim alpama malo a i prognoza za vikend je bila standardno loša. Konačno se u petak dogovaramo za Malu Mojstrovku 2332 m i uspon po Župančičevoj grapi, ako uvjeti dopuste.

Krećemo u subotu, spavanje u Koči na gozdu i u nedjelju 19.02.2012. start sa Vršiča 1611 m.

Senj

Početkom veljače 2012. po hrvatskoj je obali puhala dugotrajna olujna bura zbog koje se je zaleđivalo i more.
Citat Crometeo:

Senj je od početka veljače nanizao 13 studenih dana, a to su dani u kojima najviša dnevna temperatura nije prelazila 0 °C. 7. veljače je najviša dnevna temperatura iznosila -6.7 °C, a 11. i 12. veljače se minimalna temperatura spustila do -9.6 °C. Sve to uz olujnu buru koja je u 15 uzastopnih dana (od 30. siječnja do 13. veljače) imala udare preko 100 km/h, a u deset dana u tom razdoblju i orkanske udare preko 119 km/h.

U Senju na lukobranu je taj fenomen bio najizraženiji, a kako sam nakon tih petnaest dana bure prolazio kroz Senj evo i slika. Naslage leda na rasvjetnim stupovima su preko 3 metra !!!