Jof Fuart gola Nord Ovest

   Prošla je godina i po od ovog izleta, slike su čekale svo to vrijeme upload-ne na objavu ... Samo petnaest dana je prošlo od izleta na veličanstven Monte Rosa (http://alen324.blogspot.com/2013/07/rifugio-quintino-sella-al-felik-monte.html), a već smo bili na novom alpinističkom usponu u predivnoj sjeverozapadnoj stijeni Jof Fuarta.
   Gola NO su prvi ispenjali J. Kugy sa vodičima 19. kolovoza 1911, težine max. do 3 stupnja kroz 750 metara visinske razlike. Veličanstveni ambijent rijetko ponavljanog smjera.

Pogled na sjeverozapadnu stijenu Jof Fuarta, jasno vidljiva Gola NO

Rifugio Giovanni Gnifetti - Monte Rosa

Zadnji dan izleta na Monte Rosa bio je rezerviran za silazak u dolinu i povratak u Rovinj. Nakon ugodno prespavane noći u domu (hotelu) Gnifetti, nerado krećemo prema dolini. Dan je ponovno savršen, bez ijednog oblaka na modrom nebu.

Pogled na rifugio Gnifetti ispod moćnog grebena Lyskamm-a

Lyskamm priječenje grebena od zapada prema istoku - Monte Rosa

Treća etapa i glavni cilj izleta na Monte Rosa bilo je priječenje grebena između zapadnog i istočnog Lyskamma i spuštanje istočnim grebenom do doma Gnifetti.

Lyskamm je ogromni masiv koji leži na granici između Švicarske i Italije, a stoji se od pet kilometara dugog greben u kojem se nalaze dva vrha, zapadni 4481 metara i istočni 4527 metara. Sjeverna strana planine je impresivni 1100 metara ledom pokriveni zid koji se izdiže iz Grentzgletscher ledenjaka, a "nježnija" južna strana izdiže se samo nekoliko stotina metara iznad ledenjaka Lysgletscher.

Priječenje grebena Lyskamm od Felikjoch do Lysjoch je veličanstvena klasična alpinistička tura koja nije tehnički prezahtjevna, ali koja zbog kombinacije leda, snijega i oštrog grebena (na dijelovima širokog tek toliko da stanu noge), koji se strmoglavljuje u doline, zahtjeva siguran korak.

na grebenu

Castor 4226 m - Monte Rosa

Cilj druge etape izleta na Monte Rosa bio je uspon na, moj prvi četiritisućnjak, Castor. 4226 metara adrenalina i neopisive ljepote.

Castor 4226 m nalazi se u Penninskim Alpama na granici Švicarske (dolina Valais) i Italije (dolina Aoste). To je viši vrh iz skupine blizanaca (Zwillinge), drugi je Pollux 4092 m, nazvani po blizancima iz rimske mitologije.

Sa vrha Castora pruža se pogled na susjednu grupu Breithorn, nezaobilaznog Matterhorn, Gran Combin, masivu Mont Blanc i Gran Paradiso. Na istoku se pruža pogled na zapadni i istočni Lyskamm i ostatka vrhova iz skupine Monte Rosa, Nordend, Dufourspitze, Zumsteinspitze, Punta Gnifetti, Parrotspitz, Ludwigshohe, Corno Nero, Balmenhorn, Piramide Vincent i Punta Giordani. Sa sjevera dominiraju planine iznad doline Valais a na jugu Monviso.
Skupila se lijepa ekipa četiritisućnjaka na jednom mjestu.

na grebenu prema vrhu Castora, u daljini

Rifugio Quintino Sella al Felik - Monte Rosa

Ovo je prvi dio priče sa petodnevnog izleta na Monte Rosa.
Nakon višegodišnjeg planinarenja po Julijskim Alpama, pokoji izlet u Dolomite i na austrijske tri tisućnjake došao je red i na najviše europske vrhove iznad četiri tisuće metara. Ideja za izletom preko 4000 provlačila se od samog početka planinarenja, ali uvijek je to izgledalo daleko i nedostižno za nas sve do srpnja 2013, kada smo odlučili za tri vikenda idemo na Monte Rosa. Prognoza je obećavala pa smo rezervirali spavanje u domovima i kamp u dolini sa dva klika mišem, naravno da se je prognoza kvarila kako se je približavao datum polaska. Na svu sreću nismo odustali i bili smo nagrađeni skoro pa savršenim vremenom.

Monte Rosa skupina je dio Penninskih Alpa na švicarsko-talijanskoj granici. U tom masivu nalazi se druga po visini planina u Europi (nakon Mont Blanc 4810 m, ne računajući Kavkaz), Dufourspitze (4634 m). Monte Rosa obiluje sa vrhovima iznad 4000 metara, pa su tu od sjevera prema jugu Nordend (4606 m), Dufourspitze (4634 m), Zumsteinspitze (4563 m), Punta Gnifetti ili Sigalkuppe (4554 m), Parrotspitze (4436 m), Ludwigshohe (4342 m), Corno Nero (4322 m), Balmenhorn (4167 m), Piramide Vincent (4215 m) i Punta Giordani (4046 m). Prema zapadu se od srednjeg dijela odcjepljuje greben Lyskamm (istočni 4527 m i zapadni 4481 m), nastavlja se sa Castor (4226 m) i Pollux (4092 m) i završava sa vrhovima Breithorn (4164 m). Monte Rosa je dobila ime po crvenkastoj boji koja se stvara kod izlaska sunca na 5 km dugoj i 2500 m okomitoj istočnoj stijeni.
Sa sjeverne strane prema dolini Matteral i Zermattu spuštaju se ogromni ledenjaci koji na kraju tvore Gornergletscher. Pristupi Monte Rosa sa sjeverne strane su jako dugi. Sa južne strane nalaze se doline Val Ayas, Val Gressoney (Valle del Lys) i Alagna (Val Sesia) a sa istočne strane Macugnaga (Val Anzasca). Ove doline su oko 1300 metara nadmorske doline i zbog velikog broja žičara pružaju najjednostavniji pristup Monte Rosa masivu.

Petak, 19.07.2013. krećemo prema Milanu i mjestu Gressoney St. Jean u Valle del Lys. U popodnevnim satima nakon 700 km, pedesetak eura cestarina i rezervoara benzine dolazimo u kamp Margerita http://www.campingmargherita.com/index.html u kojemu prespavamo u šatoru i ujutro krećemo prema rifugio Quintino Sella.
Zbog aklimatizacije uspon smo podijelili u više dana, tako da smo prvu noć prespavali na cca. 1300 metara, drugu i treću 3585 metara i četvrtu 3610 metara.

subota ujutro pogled na Castor, 3000 metara iznad nas

Snježnik - snježna idila 2012.

Ovogodišnje velike količine snijega na Platku su stvorile pravu zimsku idilu, a uspon na Snježnik pretvorio u pravi zimski uspon. 

Cime Castrein 2502 m

Zapostavljene i zaboravljene Cime Castrein, Viška skupina,  bile su pravo otkriće proljetno toplog listopadskog vikenda 2012.
Dolaskom na donju postaju teretne žičare prema rifugio Corsi, Cime Castrein plijene pažnju strmim liticama i veličinom (na slici lijevi dio). U I svjetskom ratu Cime su bile prva linija obrane Austro-ugarske od Italije, tako da su prošarane sa rovovima i tunelima.

Subotu popodne smo došli do rifugia Corsi, jedini visinski dom u Julijskim Alpama koji je još otvoren.  Tu smo prespavali i u nedjelju prije svitanja ja sam krenuo na Jof Fuart, a kasnije će mi se pridružiti ostatak ekipe na forecella Mose na usponu na Cime Castrein.  

Cima di Riofreddo 2507 m

Ponovno u zapadnim Julijskim Alpama, viška skupina je neodoljiva. Neradni listopadski ponedjeljak i propali dogovori oko izleta bila je prava prilika za još jednu solo pustolovinu. Samoća je bila totalna, tog ponedjeljaka u viškoj skupini bio sam jedini koji ih je pohodio. Soliranje daje neku novu dimenziju u planinarenju kojoj je teško odoliti.

U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).

Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.

Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.

Mangart - Via della Vita

Via della Vita (staza života) ili kako su je neki nazvali Via della Morte (staza smrti) u vodičima opisivana kao jedna od najtežih ferrata u Julijskim Alpama, staza na koju se odluče samo najodvažniji planinari. Savršena prognoza za vikend 08.09. i 09.09.2012. bila je povod da se i mi napokon odlučimo za tu "stazu smrti".

 Evo malo i povijesnih podataka. Via della Vita je nastala dvadesetih godina dvadesetog stoljeća od talijanskih vojnih jedinica (Alpini) zaduženih za nadzor granice. U istom tom razdoblju nastala je i ferrata Via Kugy na Strugovu i  grebenska staza između Visoke Ponze i Mangarta. Od samog početka nazvana je put smrti, dok ju nisu četrdesetih godina prošlog stoljeća Alpini preuredili i osigurali. Od tada nosi ime Via della Vita. Alpinistima obično služi za silazak nakon ispenjanih smjerova u sjevernoj stijeni Vevnice i Malog Mangarta.

Mi smo se odlučili za spavanje u domu Zacchi, ujutro uspon po Via della Vita do sedla Sagherza, grebenskom stazom do Mangarta i sa Mangartskog sedla povratak u auto na Mangartskim jezerima.

Pogled na sjeverne stijene Vevnice i Malog Mangarta, Via della Vita nalazi se između njih, najniži dio grebena

Kanin - Via ferrata Rosalba Grasselli

Kanin je golemi planinski lanac koji je odvojen od ostatka Julijskih alpa dubokim dolinama i proteže se od Velike Babe na jugu, preko Visokog Kanina do Črnelskih Špic na sjeveru. Greben je ujedno i talijansko-slovenska granica.

Via ferrata Rosalba Grasselli je dio Alta vie Resiane i započinje na prijevoju Sella di Grubia pored bivka Marussich, diže se strmo po sjeverozapadnom grebenu na Vrh Krnice, zatim se stotinjak metara spušta i ponovo se strmo diže na krajnji cilj Visoki Kanin. Dugo vremena je ovo bila alpinistička smjer i tek su je osamdesetih godina označili i opremili sa sajlama. Dolaskom na Visoki Kanin počinje dug povratak na Sella Neveu, prva kraća opcija je da se preko ferrate Divisione Julia i kaninskog ledenjaka spustim u dom Giliberti i druga puno duža koju sam ja odabrao, dugo hodanje do Sella Prevala i spuštanje u dom Giliberti i do Sella Nevea-e.

Nakon propalih dogovora u subotu 18.09. krećem sam prema Sella Nevei, oko 17 sati sam na parkiralištu, vrućina je nepodnošljiva. Brzo sam se spakirao i oko 19 dolazim u dom (hotel) Giliberti.

Jof di Montasio - Diretta Kugy

Impozantna sjeverna stijena Jof di Montasio (Montaža) skriva povijesnu alpinističku smjer Diretta Kugy ili Nord del Drago kako ju je Julius Kugy nazvao. Smjer dugu 800 metara drugog, trećeg i detalji četvrtog stupnja težine su prvi ispenjali J. Kugy, J. Komac, g. Bolaffio i A. Oiztinger 24 kolovoza 1902.

Smjer su 1911. opremili sa sajlama i klinovima i pretvorili u ferratu članovi austrijskog OAV iz Villacha, uz žestoko protivljenje Juliusa Kugya. Ferrata se u spomen na Kugya nije više nikada obnavljala, a dijelovi te ferrate su još i danas vidljivi i upotrebljivi, uz veliki oprez jer je ipak riječ o sto godišnjaku.

Ulaz u Direttu Kugy započinje na kraju ledenjaka, najnižeg u Julijskim alpama

Dolgi hrbet - Skuta - Koroška Rinka

Dugo je ovaj izlet čekao na popisu želja i stalno sam ga odgađao iz sto i jednog razloga. Konačno smo se uspjeli dogovoriti i u petak 27.07.2012. i nakon posla krećemo prema Zgornjem Jezerskom i Češkoj koči.

 Na parkiralište dolazimo oko 19 sati, pakiranje stvari i krećemo prema Češkoj koči na 1542 metara, cca. 1:15 sati hoda.

U Češkoj koči smo prespavali i ujutro u 5:00 sati krećemo prema Mlinarskom sedlu 2334 m, po grebenu na Dolgi hrbet 2473 m, Skuta 2532 m, spuštanje na Male podi i ponovni uspon na Korošku Rinku 2433 m i na kraju silazak po ferrati na Jezersko sedlo 2034 m , Kranjsku koču 1700 m i u 17 sati dolazimo u auto na 1030 m. Ukupno 12 sati nezaboravnog planinarenja.

Slike su od Berta i Bora jer sam ja svoj aparat pustio upaljen cijeli dan i ispraznio bateriju.

Pogled iz doline Ravenska kočna na naš sutrašnji cilj, prehodati cijeli greben na slici.

Sa desne strane Mlinarsko sedlo, Dolgi hrbet iznad kojeg se vidi manja nakupina oblaka, Skuta iznad koje se nalaze tri veća oblaka, Kranjska i Koroška Rinka sasvim lijevo.

Sjeverna triglavska stijena - Kratka Nemška smer

Konačno se je uspijelo 31.06 i 01.07.2012. sve posložiti, idealna prognoza, vikend, ekipa spremna za "plezanje" i mogao je početi moj prvi ozbiljniji alpinistički uspon.

Nemšku smer su prvi ispenjali Karl Domenigg, Franz Konig i Hans Reinl 1906. godine. Danas se najčešće koristi varijanta Jugove naveze iz 1923. godine poznatija kao Dolga Nemška smer IV-/III, 1000 - 1300 m, 5 - 8 sati penjanja.

Naš cilj bio je Kratka Nemška smer koja se sastoji od penjanja donjeg dijela Dolge Nemške smeri sa Zimmer - Jahnovim izlazom IV-/II-III, 800 m, 3 - 5 sati penjanja, prvi put ispenjali F. Zimmer i Gustav Jahn  1906.

Subotu popodne dolazimo do Aljaža, pogled na Stenu iznova nas ostavlja bez teksta, tu smo prenoćili, buđenje u 4:30 i u 5 sati već hodamo prema ulazu u smjer.

Bavški Grintavec 2347 m, 17.06.2012.

Bavški Grintavec 2347 metara nadmorske visine nalazi se na kraju doline Zadnja Trenta, poznatija po izvoru rijeke Soče, neopravdano zapostavljen i izostavljen sa planinarskih ruta pruža nezaboravne poglede na velikane Julijskih Alpa sa kojima je okružen.

U subotu navečer došli smo u Koču pri izviru Soče, tu prespavali i ujutro u 5:30 krenuli na jedan od meni ljepših izleta. Prognoza je bila savršena, sunčano od petka do ponedjeljka, temperatura visoka za alpske uvjete ekstremno visoka.

Bavški Grintavec dominira dolinom i cijelo vrijeme uspona je u "kadru"

Špik 2472 m 10.06.2012.

U petak navečer, nakon dosta dvoumljenja zbog loše vremenske prognoze, pada dogovor da idemo na Špik. Prognoza je davala malo nade za razvedravanje subotu navečer do nedjelje prijepodne. Od cijele ekipe priča je spala na nas dvoje, ne obaziremo se, ionako je to u zadnje vrijeme postalo uobičajeno. U subotu ujutro krećemo prema Kranju, Promontana radi do 13 sati, zbog gužve na granici stižemo taman prije zatvaranja. Nakon Kranja vraćamo se do Ljubljane, nebo i zemlja su se spojili, u BTC-u potop.

Praćeni kišom popodne krećemo prema Vršiču, dolaskom u Koču na Gozdu oblaci se polako kidaju i pojavljuju se male krpe plavog neba. Zbog loše prognoze u koči smo opet sami.

Predvečer oblaci nestaju i u svom večernjem sjaju zablista Špik 2472 metara.

Paklenica 28. i 29.04.2012.

Lijepo i toplo vrijeme na kraju travnja bilo je prava prilika za stjecanje novog penjačkog iskustva.  Subotu ujutro krenuli smo prema Paklenici i nako skoro 5 sati vožnje po magistrali (gust promet zbog produženog vikenda) došli smo u Starigrad, smjestili se u autokamp i popodne ispenjali smjer Josipa Debeljaka 4a. U nedjelju ujutro ispenjali smo smjer Izduženo rebro 4b, a popodne Oprosti mi pape 4a. Vrijeme sunčano i toplo, peretoplo za ovaj period godine.

Pogled na stijenu Anića kuka

Storžič 2132 m 01.04.2012.

Za prvi ovogodišnji ljetni posjet Alpama odabrali smo Storžič 2132 m i to klasičnom stazom od sela Laško na Dom na Kališču, tu smo prespavali i u nedjelju ujutro do Bašeljskog prevala i na vrh Storžiča. U povratku smo grebenskom stazom došli do Velike Poljane, pojeli odlične palačinke i spustili se u auto.

Krećemo sa parkirališta, u daljini nas promatra Storžič, temperatura je debelo iznad travanjskog prosjeka kao da je kolovoz.

Jof Fuart 2666 m - zimski uspon

Ožujak i travanj je period kada se u Alpama mjere najveće visine snijega, u ovoj nesretnoj 2012. nema velikih padavina. Ipak trebao je to biti pravi zimski uspon sa barem  metar snijega. Pogled prema Jof Fuart-u (Viš) otkriva tužnu istinu, 10.03.2012. snijega gotovo da i nema!!!

Pod teretom teških ruksaka nismo se previše žalili na nedostatak snijega i polako nastavili prema rifugio Corsi 1874 m (najviši planinarski dom u zapadnim Julijskim alpama) i zimskoj sobi u kojoj smo prespavali.

Mala Mojstrovka 2332 m - Župančičeva grapa

Dugo smo se mučili sa odlukom kamo ćemo za vikend, nakon polarne zime došlo je naglo zatopljenje, snijega je u Julijskim alpama malo a i prognoza za vikend je bila standardno loša. Konačno se u petak dogovaramo za Malu Mojstrovku 2332 m i uspon po Župančičevoj grapi, ako uvjeti dopuste.

Krećemo u subotu, spavanje u Koči na gozdu i u nedjelju 19.02.2012. start sa Vršiča 1611 m.

Senj

Početkom veljače 2012. po hrvatskoj je obali puhala dugotrajna olujna bura zbog koje se je zaleđivalo i more.
Citat Crometeo:

Senj je od početka veljače nanizao 13 studenih dana, a to su dani u kojima najviša dnevna temperatura nije prelazila 0 °C. 7. veljače je najviša dnevna temperatura iznosila -6.7 °C, a 11. i 12. veljače se minimalna temperatura spustila do -9.6 °C. Sve to uz olujnu buru koja je u 15 uzastopnih dana (od 30. siječnja do 13. veljače) imala udare preko 100 km/h, a u deset dana u tom razdoblju i orkanske udare preko 119 km/h.

U Senju na lukobranu je taj fenomen bio najizraženiji, a kako sam nakon tih petnaest dana bure prolazio kroz Senj evo i slika. Naslage leda na rasvjetnim stupovima su preko 3 metra !!!